Svetislav Basara

FAMOZNO: FAKTOGRAFIJE I FOTOGRAFIJE

Foto: Kurir
Osvanu i subota, dan za kulturu, koji ćemo posvetiti kulturi masnih laganja i mašćenja iz kojih proizilaze teška sranja, a koja su zasnovana na neporecivo istinitim činjenicama.

Ne treba uvek verovati faktografiji, stari moji. Videćete zašto.

A evo zašto, što reko. Pre nekoliko dana neka dobra duša mi kroz Viber, moj prozor u svet, ubaci fotografiju određenog dilbera - njegov identitet neka zasad ostane tajna - ispod koje je pisalo, citiram: „Na slici je nemački slikar i vegetarijanac koji je izvršio samoubistvo jer nije želeo da živi pod komunističkom okupacijom.“

Ima li koga među vama ko ne bi pomislio: „Kakva dobričina, kakva umetnička duša od čoveka, kakvi čvrsti principi.“ Teško da bi se našao iko ko - po čuvenju - ne bi tako pomislio, sve dok se ne bi bolje zagledao u fotografiju i ustanovio da je na fotografiji Adolf Hitler.

Viner-dubara veka, fakat. Ali pazite: sve što je ispod fotografije napisano o Hitleru sušta je istina. Jeste Hitler svojevremeno bio (osrednji) slikar, jeste bio vegetarijanac - i što je u mojoj optici neuporedivo gore - zakleti nepušač i protivnik pušenja - i jeste se demonstrativno ubio zato što nije želeo da živi pod komunističkom okupacijum (pod kojom, istina, sve da se i nije ubio, ne bi dugo poživeo.)

Ništa na ovom svetu nije sasvim istinito - davno je to ustanovio Toma Akvinski - iz čega sledi da ništa nije ni dibidus lažno, što opet ne znači - a moglo bi se na prvo čitanje tako pomisliti - da je svejedno ako od nečeg faktografski istinitog napravimo nešto u najvećem stepenu lažno, kao npr. kad Hitlerovu biografiju svedemo na istinitu priču o slikaru, vegetarijancu i samoubici iz principa, a prećutimo mnoštvo drugih, istinitih, ali jezivih detalja.

A kako stvar s faktografijom i lagarijama zasnovanim na faktografiji stoji kod „nas“ (jebo ja nas)? Obrnuto nego u ostatku sveta. Kod nas se od lagarija pravi faktografija. Terabajte i terabajte memorije sam straćio na demistifikovanje masnih lagarija koje su s vremenom uznapredovale do neporecive činjeničnosti.

Uzmimo primer. Neporeciva je, recimo, činjenica da je aprila 41. Luftvafe sravnio sa zemljom Narodnu biblioteku Srbije i time počinio „kulturni genocid“ (kako to u nekom podkastu glagolji dr prof. Milo Lompar). Ali isto je tako neporeciva činjenica da se „kulturni genocid“ ne bi dogodio da je, štaviše, napravljen plan za nedogađanje kulturnog genocida pravovremenom evakuacijom knjižnog fonda, koji je (plan) propao jer su vojni kamioni namenjeni prevozu srbskog kulturnog blaga upotrebljeni za prevoz nameštaja beogradskih cincarsko-kalburskih prdara, uspijuša i gospođa ministarki na „bezbedne lokacije“. (Napomena: vojni kamioni namenjeni za prevoz para i zlata na sigurne lokacije nisu upotrebljeni u nenamenske svrhe.)

U tom smislu bi ispod Viber fotografije ruševina Narodne biblioteke Srbije trebalo da piše sledeća istinita laž: Ovu zgradu su uz pomoć Luftvafe do temelja srušile beogradske prdare i gospođe ministarke.